ponedjeljak, 11. rujna 2023.
Molite se Ružar svaki dan, razmišljajte o Evanđelju
Poruka Svete Roze iz Lime dane Mario D'Ignazio, vidovnjaku Blagoslovljenog vrta u Brindisiju, Italija 2. kolovoza 2023.
Molite se, molite Ružar svaki dan. Volite Presvetu Bogorodicu, poštujte Je.
Zahvaljujte Joj za sve, pozivajte Je.
Ne bojte se nevolje, Bog će vas uvijek podržati. Kad patite, pozovite Isusa i On vam će pomoći, ne bojte se.
Vjerujte u Boga i Njegovo Oproštenje, u Njegovu Milost.
Blagoslovljavam vas sve. Molite Ružar svaki dan, razmišljajte o Evanđelju. Volite se međusobno kao što nas je volio Krist.
(Pokaže sliku Gospe od Pompeja i zatim nestane)
Sveti Roza iz Lime
Isabella Flores de Oliva bila je kći španjolskog para u onom što je tada bilo Špansko Potkraljevstvo Peru. Prema kasnijoj legendi, jer je njena majka vidjela ružu koja lebi nad njenom kćeri prilikom krštenja, dali su joj ime Rosa na potvrdi nadbiskupa Turibiusa Alfonsa de Mogrovejoa. Protiv volje svojih roditelja, koji su već planirali vjenčanje, postala je dominikanska tercijarka 1602. - ili 1606.; u bašti kuće njenih roditelja u Limi izgradila je drvenu baraku gdje je od tada živjela. Postala je tri dana tjedno, spavala na postelji od tvrdog drveta i pucanoga stakla te se mučila pokajničkim vježbama: nosila je krunu trnja od kovanoga željeza na glavi i lanac s bodljama oko tijela, palila ruke negašenim vapnom, nosila željeznu krunu trnja, bičala se. Na kraju su joj ispovjednici zabranili ovu samobičevanje. Prema legendi, blizu Rozine kolibe živjelo je mnogo komaraca koji su mučili ljude, ali nisu dirali Rosu; ona je to objasnila rekavši da se sprijateljila s životinjama i da zajedno pjevaju u slavu Boga. Na iznenađenje jednog posjetitelja, komarci su zapravo počeli zviždati tako da njihovo žurkanje uz Rosino pjevanje stvaralo divne harmonije.
Roza je podnosila najteže fizičke i duševne boli s odanost: "Gospodine, povećaj moju patnju, ali i ljubav", molila se jer je znala da je ljubav odlučujući faktor. Podržavala je roditelje rukotvorinama, kućnim poslovima, prodajući tkanina i vezenja; no i na radu se molila i razmišljala, živi dijalog s Duhom Svetim bio joj je neodvojivi dio života. Roza je kritizirala svećenstvo zbog njihovoga često raskošanog načina života te kolonijalne vladare zbog okrutnog postupanja prema domorodačkom stanovništvu. Prema tradiciji, vratila je na život dva mrtva tijela koja su već bila pokopana.
Rosa je osnovala prvi kontemplativni samostan u Južnoj Americi, Samostan Katarine Sijenske, nazvan po svetoj kojoj se Rosa divila, u kući obitelji de la Manza 1614. Ona sama je uzela vjersko ime Rosa od Svete Marije i bila aktivna u njegi bolesnika, angažirana u propovijedanju vjere i podsticala svećenike da žive pravi duhovni život. Posljednja tri godine svoga života radila je kao kućna pomoćnica Don Gonzala de Masse, državnog službenika čija supruga joj se posebno priključila. Nedugo nakon 31. rođendana Rosa je iznenada predvidjela da će umrijeti za četiri mjeseca. Zapravo, oboljela je od teške i bolne bolesti, od koje je umrla kako je i predviđena.
Rosa je umrla s ugledom svetosti, a nekoliko dana nakon njene smrti započela je procedura za njezinu kanonizaciju. Odmah nakon nježne smrti ljudi su počeli vjerovati u nju sa zanosom. Već 1669., dvije godine prije njenog proglasivanja sveticom, proglašena je zaštitnicom Perua. Njen spomenik stoji u Limi, a njena slika ukrašava novčanicu od 200 sola Peruanske nacionalne banke. Rosa ima važnost za Južnu Ameriku koju imaju Katarina Sijenska ili Terezija Ávilska za Europu. "Vjerojatno nije bilo niti jednog misionara u Amerikama koji bi ostvario više preobraćenja svojim propovjedima nego što je Rosa iz Lime kroz svoje molitve i pokorničke vježbe," rekao je o njoj Papa Inocent XI.
Riječi svete
U pismu doktoru Castillo, Rosa piše o ljubavi Krista koja nadmašuje sve znanje:
"Gospodin i Spasitelj podigao je glas i govorio s neuporedivom veličanstvenošću: 'Neka svi znaju da milost sljedeće patnju; neka vide kako veličina darova milosti raste u istoj mjeri kao što rastu patnje; neka shvate da bez tereta patnje ne možemo dostignuti vrhunac milosti. Ljudi trebaju čuvati se pogreške i samozavaravanja. To je jedino stepenište za raj; bez križa nitko ne može naći uzlazak u nebo.'
Kad sam čula ove riječi, nadvila me žestoka želja kao da moram stati sredinom trga i viknuti glasno svima ljudima svih dobnih razreda, spolova i statusa: "Slušajte, narodi, slušajte, plemena!" U ime Krista i s riječima iz njegovih usta pozivam vas: Ne možemo stekli milost osim ako patimo trpljenje; nužno se moraju gomilati napori na napore da bi "dobili udio u božanskoj prirodi" (2 Petar 1:4), da bismo dobili slavu djece Božjih i puno sreće duše.
Ista bodljica potaknula me da proglasim ljepotu božanske milosti. To mi je stvorilo tugu, izlučilo znoj s pora i napojio žed. Činilo se da moja duša više ne može ostati zatvorena u tijelu. Ali ako bi bila držana čvrsto, razbila bi lance i trčila slobodna, sama i neremetno kroz cijeli svijet, vikajući: "Oda, kad bi smrtnici znali koliko je božanska milost uzvišena, lijepa, plemenita, dragocjena; kakve blagodati drži, koliku radost i veselje!" Sigurno tada ljudi bismo s žarom i marljivo težili da sebi nanesu patnju i bol! Po cijeloj zemlji svi bi tražili bolesti i muke umjesto sreće kako bi dobili beskrajno blago milosti. To je nagrada i krajnji dobitak trpljenja. Nitko ne bi žalio na križeve i teskobe koje bi susreo da bi prepoznao mjerilo po kojem su ljudima merene."
Proročanstva o Posljednjim danima data Mario D'Ignazio, vidovnjaku Blagoslovljenog vrta u Brindisiju
Izvori: